znakove koje glava obara na dva metra dubine sparina prostire po krevetu njeguje pa odbija zvukove kasasta jeka tece niz glasnice vlastiti usklici bude izranjaju nanose na obale pa povlace u mrkle dubine sredjujem police sve rijeci su jednake duzine sva slova nisu neka su jednakija od drugih i druge vjecne price dobivam obavijesti o pristiglim porukama mrtve su na to ukazuje odsustvo mjehurica sve rijeci skupljene u jedno slovo crnu pjegu na mojem predskolskom licu koje zvuci kao riba u akvariju i guta sve umjetno oko sebe svu plastiku i okolno staklo zatim povrati vodu pusti vodu da stvori vrtlog i otvori se prema zemlji ni ne zna kako